Slučaj rudnika Bistrica, smeštenog u neposrednoj blizini nacionalnog parka Kozara, postao je ogledni primer kako se prirodni resursi Republike Srpske podređuju partijskim interesima. Nakon dve i po godine intenzivnih radova, koji su se odvijali uprkos konstantnim protestima lokalnog stanovništva i brojnim pravnim sporovima, meštani su ostavljeni da žive pored ekološke bombe.

Devastirani teren nakon zatvaranja rudnika

Prizori uništene prirode u neposrednoj blizini Kozare (Izvor: RTV BN)

Iza bagera kompanije „Drvo-export“, čiji je vlasnik teslićki odbornik SNSD-a Srđan Klječanin, ostali su kilometri raskopanog zemljišta i deponije jalovine koje ozbiljno prete lokalnim vodotokovima. Zoran Ninić, jedan od meštana koji su se godinama borili protiv ovog projekta, ističe da su institucije legalizovale haos.

„Radovi su praćeni falsifikovanim rešenjima koja su stizala naknadno. Četiri puta je ekološka dozvola obarana na sudu, ali je rudnik svejedno radio dok poslednji gram uglja nije izvađen“, ogorčeno poručuje Ninić.

Ostaci rudarskih radova u selu Bistrica

Deponije koje predstavljaju trajnu opasnost za selo (Izvor: RTV BN)

Posebno zabrinjava činjenica da je Vlada Republike Srpske donela odluku o raskidanju koncesionog ugovora bez ikakve analize stanja na terenu. Dok se vlasti ponašaju kao da je problem rešen zatvaranjem kapije rudnika, meštani upozoravaju da su deponije otpada, koje klize ka potocima, stvorile opasnost koja će trajati duže od jednog veka. Umesto odgovornog odnosa prema prirodnom blagu, institucije su dopustile da se interes jednog pojedinca stavi ispred javnog interesa i bezbednosti građana, pretvarajući pitomi krajolik podno Kozare u industrijsku pustoš.